Roland Orcsik DAIMONION

Foto: Angela Pataki

Slobodanu Tišmi i Szabolcsu Tolnaiju

 
Ne sjećam se
žrtvenih životinja.
Prema strogim propisima
napiti se
krvi bogova.
 
Ne sjećam se,
tko su oni bili.
 
Kao operski junak bez
uloge i arije,
u poplavnoj šumi
pjesmom mamim
svete životinje.
 
Čovjek nije žrtva,
bogovi se okreću
zapušenih noseva od mene.
 
Iza betonskih kulisa
beskonačno se vrte Bog-
omoljke.
 
God-
omoljke.
Gott-
omoljke.
 
Ispijaju, sišu
posljednje kapi moje volje –
kriještavi gavranovi moje neplodnosti.
 
Ja, kralj šume,
koji sam dao živote šumskim demonima.
Iziđite van,
iziđite van iz vaših prljavih brloga,
jer ja sam gladan,
jer vi mene služite,
gladan sam i
ne biram,
iziđite van,
kapljice vaših duša
u se da udahnem,
u se utopim.
 
Kao mlin,
tijela vaša fina
za se u prah samljeti.
 
Mlinovi pakla odjekuju,
iziđite van!
 
Ejakulacija neba
vrelo je zlato!
 
Vatru blju-
je roj zmaje-
va iz sna.
 
Ako ne dođeš,
odlazim k tebi.
 
Ja, daimonion šume,
zrnce dijamanta moje krune,
vidim.
 
Dakle postojim.
 
Pod kožom mi ključa
demonska uzbuđenost.
 
Dođite bliže,
proždrite me,
izbljujte, iserite
meso moje slabašno,
da se stopim sa živim svijetom šume.
 
Ja, gonjeni žitelj krošnje,
kralj šume,
neokrunjeni
gospodar vječnosti.
 
Jedino me šuma iznova prihvaća,
kao svog prognanog kralja.
Tu ponovno mogu otpjevati
svoju ariju,
bez publike,
urušen,
kao prepolovljeno
deblo.
 
Ja, šuma,
u krošnjama svojim osjećam
demonsko vrenje.
 
Dođite bliže,
proždrite me,
izbljujte, iserite
meso moje slabašno.
Da se stopim sa živim.
 
Ja,
gonjeni žitelj krošnje,
kralj šume,
neokrunjeni
gospodar moći.

Prevela s mađarskog

Angela Pataki

Objavljeno u zbirci "Smeće i svetinja", Zagreb 2021

Roland Orcsik SMEĆE I SVETINJA

Foto: Roland Orcsik

Izbor iz poezije Rolanda Orcsika, višejezično izdanje, upravo je objavljeno u Zagrebu. Na hrvatski jezik prevodila je Angéla Pataki a na engleski Zoltán Lengyel.

Zbirka je objavljena uoči ovogodišnje 58. pjesničke manifestacije Goranovo proljeće, na kojem je Orcsik bio gost. Fotografije s manifestacije možete pogledati na njihovoj Facebook stranici: facebook.com/goranovo

Komad u zrcalu

cis-mol prodire u ušne kanale

polako i ravnodušno kao lijes

u hranidbeni lanac zemlje

trava poslije njega izrasta kao ušne

dlake što izbijaju tragom zvuka

uvečer se oglasi mol koji oslobađa

zadrijemali cis ispod ušne masti

ne čujem tko udara u zvona tko skamenjeno

zuri u zrcalo zvuka moj glas

ne čuješ tko hramlje iza tvojih leđa

masnim labirintima slušnih kanala

tko svira na harmonici u onoj

venecijanskoj gondoli treperi

slušna opna probijena žalcem gudala

i kao krv tragom prodiranja

potekne tvoj glas moj glas onaj sretan

sve dok me ne primi i pokopa u sebi Alma

mater na riječ sretan nestalo je struje

smetlište mojega sjećanja smrdi

tko danas umire na sedamdesetoj stranici

čitam vani grmi pljušti mi unutra

u drvenoj kućici na kraju ture

sitne oči životinje kao crne perle

nehotice zasvjetle daju znak spreman je

mol odjekne u ušnoj školjki crni biser

crni cis izranja i blista

u nedovršenom zaključanom komadu

Prevela s mađarskog

Angéla Pataki

Roland Orcsik JELEN

Magnus von Plessen, Untitled, 2006
Izvor: pinterest

Na groblju u Alsóvárosu počiva

jedan moj drugar.

Posjetim ga

kadikad na Dan mrtvih.

Prvom je prilikom

groblje bilo pusto.

Samo su uljanice

na betonskim i mramornim

grobnicama isijavale svjetlost,

kao zvi-

jezde

po

mlječnom putu.

Supruga je upalila našu

jarkocrvenu uljanicu;

i kao da je živi kip,

plamen je pod blagim

naletima

vjetra

zaplesao.

Šutjeli smo,

drugarevo ime tada

još nije stajalo na grobnoj

ploči, samo očevo.

Vjetar je puhao

k nama neke

glasove, neko

vriš-

tanje,

ali poslije shvatih:

industrijsku bu-

ku iz obližnje

klaonice u tvornici

mesa.

Stisak ruke mog drugara bio je

snažan i tvrd.

Zatvorio se u sebe.

Kada je nestao,

tek nakon višestrukih poziva mi se

javio na telefon.

Glas mu je bio

kao i stisak ruke:

nestrugana daska.

Dospio je u bolnicu,

ali nisam to od njega čuo.

Što se to ovdje

zbiva, mrmljao je preda se,

kao da ne govori meni.

Poslije mjesec dana primio sam vijest,

iz trećeg puta mu je uspjelo:

vješanje kombinirano rezanjem vena.

Jedne sam

noći umorno

hodao kući Alsó-Nyomás ulicom.

Preko puta ulice

groblje puno drveća,

kod ulaza koji je ostao

otvoren, pojavi se mladi jelen.

Spuštene glave,

strugao je dražesnim

nogama po travi.

Rogove nije imao.

Srndać ili srna?

Spazi me, i

tijelo mu se napne kao struna.

Samo da se ne prestraši.

Nije se ni on micao,

odmjeravali smo se pod

svjetlom električnog stupa.

Samo par trenutaka i:

kao da je otkrio put

povratka, ušao kroz

grobljanske

kapije

u šumovit gaj mrtvih.

Prevela s mađarskoga

Angéla Pataki

Iz: POEZIJA Časopis pjesničke prakse; godina XV, br. 3-4, prosinac 2020., Zagreb

 

Roland Orcsik TALOG OD KORONE

Foto: facebook

„Krizu nastalu uslijed koronavirusa uspješno je uzjahao kapitalizam, uz pomoć tehnologije stavio je planet još više na raspolaganje biopolitici multinacionalnih korporacija. Jedan beogradski grafit točno ilustrira sadašnje a zapravo buduće stanje, bilo da je riječ o neoliberalnom ili iliberalnom: COVID – 1984.“

- Iz eseja „Talog od korone“ Rolanda Orcsika u novom broju zagrebačkog časopisa TEMA. Prevela s mađarskoga Angéla Pataki.

Srđan Orsić PANKERSKI MIKROKOSMOS U KAVEZU

Ibrahim El-Salahi, Reborn Sounds of Childhood Dreams I, 1961–5.

Foto: tate.org.uk

„Kao što u Kejdžovih čuvenih ꞌ4’33’’ꞌ iz 1952. godine odsustvom namerno proizvedenog zvuka muzičari stvaraju muzičko delo, namernim odsustvom rata Roland Orčik je stvorio roman o ratu.“ - napisao je u novembarskom broju Letopisa Matice srpske Srđan Orsić o romanu "Fantomkomando" (KCNS, 2019), dok je o prevodu rekao između ostalog i sledeće: „Ne osećajući ni na sekund da originalni jezik ovog romana nije srpski, čitalac može podjednako da uživa koliko u piščevom uspelom radu, toliko i u prevodilačkoj veštini Angele Pataki, koja je i ovaj roman svojim prevodom za ruku dovela u našu književnost kao u njegovu rodnu kuću.“

Ceo Orsićev tekst možete da pročitate u PDF formatu na ovom linku:

http://www.maticasrpska.org.rs/letopis/letopis

Odlomak iz romana "Fantomkomando"

Foto: facebook

U novom broju časopisa Eckermann objavljen je jedan lep, poveći odlomak iz Orčikovog romana "Fantomkomando". Na ovom linku možete da ga pročitate:

eckermann.org.rs/article/fantomkomando/

O ratu kojeg nema, ali ubija

Foto: Angela P.

U ovonedeljnom broju nedeljnika "Vreme" možete pročitati intervju Gordane Nonin sa Rolandom Orčikom. Povod za razgovor je bio Orčikov roman "Fantomkomando" koji je nedavno preveden na srpski jezik i objavljen u izdanju Kulturnog centra Novog Sada.

"Za moto romana si izabrao reči Edena fon Horvata iz knjige Omladina bez boga i rečima "o neprijatelju koji, u stvari, uopšte ne postoji" najavio priču o tom apsurdu. Iz rodnog Starog Bečeja si otišao 1992. godine sa nepunih 17 godina u Segedin gde živiš sada već 25 godina. Koliko te određuje ta "drugost", biti ovde vojvođanski Mađar, a tamo Mađar iz Vojvodine?

Svakako je najvažnije za mene da sam se rodio u dvojezičnoj porodici. Majka mi je Srpkinja i s njom sam uvek govorio isključivo srpski, a otac mi je Mađar i s njim sam govorio samo mađarski. To doživljavam kao veliko bogatstvo. S jedne strane sam imao osećaj da sam uvek mogao da vidim tu srpsku stranu iz neke druge perspektive, a isto tako sam mađarsku stranu mogao da vidim iz drugačijeg ugla. Bio sam deo te kulture, ali sam uvek mogao da je sagledam i spolja, sa strane. To je svakako u meni stvorilo ovaj pluralni identitet. Mađarska kultura je dosta homogena i bazira se više na asimilaciji. Zapravo, ono što Vojvodina ima, to je nešto što je u svakom slučaju jedinstveno. U vreme kada su stvarali, tokom 60-ih i 70-ih, Oto Tolnai, Laslo Vegel i Ištan Domonkoš su izrazito imali upravo taj pluralni identitet - "kentaurski", kako ga je Vegel nazivao. To je bila neka vrsta groteskne situacije, a opet, situacije koja obogaćuje. To je ono što čini da mađarska manjinska kultura, ako je kritički osvešćena, nosi u sebi potencijal neke revolucionarnosti. Kao što se govori i kada je Kafka u pitanju, u smislu da propituje dominantne estetske i političke paradigme. Ukoliko se kultura, književnost, zatvara u sebe, ona gubi taj potencijal koji proizlazi iz te pluralne situacije. Ona onda nema tu kritiku u sebi, tu osvešćenost, i ne može da propituje dominantne estetske političke paradigme i u tom slučaju neće biti revolucionarna." - kaže se između ostalog u intervjuu.

Link za celi članak u Vremenu: www.vreme.com

Roland Orčik FANTOMKOMANDO

Fotografija: Angela P

U Kultrunom centru Novog Sada juče je u okviru Prosefesta - 13. Međunarodnog festivala proze predstavljen roman "Fantomkomando" Rolanda Orčika.

“Fantomokmando” je prvi Orčikov roman objavljen nakon četiri pesničke zbirke, 2016. godine, a objavili su ga u zajedničkom izdanju “Forum" iz Novog Sada i "Kaligram" iz Budimpešte. Roman je 2017. godine dobio nagradu “Geza Čat”, koja se dodeljuje autorima koji stvaraju u izrazito avangardnom duhu.

Razgovor sa Rolandom Orčikom u Kulturnom centru Novog Sada.
Fotografija: prosefest.rs

Prilog na mađarskom jeziku Novosadske Televizije o predstavljanju romana "Fantomkomando".

PROSEFEST - Međunarodni festival proze, Novi Sad

Plakat festivala
Fotografija: kcns.org.rs

Roman "Fantomkomando" Rolanda Orčika nedavno je objavljen na srpskom jeziku u izdanju Kulturnog centra Novog Sada. Publici će roman biti predstavljen na ovogodišnjem Prosefestu, u četvrtak 26. septembra, u 19h u Kulturnom centru Novog Sada, u klubu "Tribina mladih".

Roland Orčik ZASTAVA

Hajo Rose: Autoportret

Baš sam pišao kada je iz dubine zbijenih stabala jabuka iskočio neki lik. Teško je disao, bio je oznojan i smrdljiv. Prvo pomislih da je neki pokvareni arapski migrant, jer baš su ih takve opisali u vestima. Nekako se provukao kroz žilet-žicu na zatvorenoj granici, zatim se izgubio a sad je u očajničkoj potrazi za svojim džihadistima. Izgledao je komično u poderanim, preko mere velikim, zakrpljenim gaćama, s krivim nogama, koje su bile toliko dlakave da bih kao lovac pomislio da se radi o ugojenom vepru, pa bih ga upucao. Lik se pogurio, kao da ga nešto boli. Kada sam mu se približio, pretrnuo sam. Lice te figure, da, lice mi je bilo poznato, ta bledunjava koža, zrakaste bore oko očiju, visoko čelo, podsećalo me to na nekog. Naročito su me njegove sitne oči opčarale, bile su kao dva napukla staklena klikera. Lik me gledao kao da vidi samo komponente onoga što je pred njim, pa tako i mene, samo u nekoliko zamućenih detalja. Previše sam lokao na žurki na salašu, nisam trebao da nalijem još i onaj gorkasti bućkuriš. Okrenuo sam se, i ušmrknuvši svež jutarnji vazduh, pribrao se. Ali utvara nije nestala, nije ni promenila oblik, nego je otkinula komad svoje košulje i nagnuvši se ka meni počela da mi briše noge, odeću, a na kraju i moje lice, pažljivo i nežno. Kao da sam se preporodio. Kada je tuđinac završio, prljavi komad košulje je zakačio na granu jedne jabuke, i on je ostao posle tamo da se vijori kao nevalja mala državna zastava.

Prevela sa mađarskog

Angela Pataki

"Zastava" je jedna od dve kratke priče koje je Roland Orčik pročitao na ovogodišnjem festivalu Kikinda Short.

Roland Orcsik OTOK VJEŠTICA

Paul Klee: Zweifelnder Angel, 1940

Pjesma "Otok vještica" objavljena prije nekoliko dana u istarskom časopisu ZiN Daily. Urednici časopisa su Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, životni i književni partneri, te njihov sin Ljubomir Grgorinić Rađen. Skladna obitelj pokrenula je prije pet godina Knjižnicu i književno svratište "Zvona i nari" u Ližnjanu, u Istri, a do sada su ugostili više od 110 pisaca, pjesnika, prevoditelja, urednika, nakladnika i knjižničara. Jedan od tih gostiju bio je i mađarski književnik Roland Orcsik, koji je ove godine po drugi put bio gost u istarskom književnom svratištu. 

Na ovom linku možete pročitati pjesmu, te mnogo toga drugog o Svratištu: https://www.zvonainari.hr/single-post/2017/10/18/Otok-vje%C5%A1tica-Roland-Orcsik

Otok vještica
(Boszorkánysziget)

  

„My skin sits on me like the shirt of Nessus.”

(Derek Jarman: Blue)

Uz srušeno, veliko deblo naslonio sam bicikl. Dezső je potrčao naprijed, nestao u orgiji obalnih mirisa. Po pucketanju granja znao sam kamo je odlutao. Polako sam ga slijedio, više puta prilazio vodi, spustio se pred tekućim svetištem na koljena. Iz vode izronila je riba, nisam bio siguran je li to deverika ili karaš – sada je još nejasnije – , bućnula je i uto nestade spokoj površine vode glatke poput zrcala. Odvukao sam se nazad do staze, počeo dozivati psa, nigdje, pribojavao sam se pronašao je neko udubljenje, tamo se sklonio, ne pada mu na pamet vratiti se, drevni je zakon pobjedio. Nisam se predavao, dozivao sam ga iznova i iznova. Uto se plave točkice,

plave iskrice pojavile preda mnom. Pomislih titra mi pred očima, protrljao sam ih. Pojave su izrastale u plave mrlje, postajale sve brojnije. Na kraju je plavo s neba curilo, iz zemlje, premazalo područje, dođi,

kalež sam tvoj,

napuni me,

ne laj!

Kao da sam oslijepio, samo što sam umjesto ničega vidio plave preljeve, plava debla,

plava dijagram stabla rastegnuta kao paukova mreža, pljuvao plave objektne nastavke, skuplja se

skuplja skuplja maternica

u uvali nezinoj metak hrđav!

Ptice su plavo kriještale, plavo cvrkutale, plavo vrištale, plavi je krater

mozak tvoj!

Iz dubina su do obale dogmizale ribe,

plavo su zijale, plavi je iscjedak iz njih curio. Mržnja sa tobom,

pogladi je! I disao sam plav i vlažan. A zrak je sve teži, olovniji

crkni crkni crkni crkni

ima li ga ili nema svakako

grudaj se! Plavo je i mene nagrizlo, nasitno upecalo u mrežu, oplelo. Voljeti hoćeš me, voljeti

hoću te, voljeti tvoj bič,

u zdjeli kamenoj srce moje srce tvoje kaša od srca proročanstvo je tiski kentaur: napola čovjek,

napola plavi reptil postadoh,

sada sam ja gospodar u crijevima,

šuti, ljubim te,

šuti.

Na tijelu se koža moja počela zatezati, počelo me plavo daviti, dahtao sam, htio se probiti, htio se iscijediti

iz trupla

utkao ubrzigao ujetkao

sebe, sjeme, sebe.

Tada me netko, ili ja, ugrizao za ruku. Plava porezotina na tankom sloju. Plavi nagon u mesu.

Šiknuo sam.

Jedino krv. Jedino krv nije plava. Nego topla.

Prevela s mađarskog

Angéla Pataki

Roland Orcsik BRISANJE VALOVA

Edo Murtić, Apstraktna kompozicija, 1978

onda sam se bacio u red valova što se dizao
zatim strelovito naprijed halapljivo 
grabio silu slane vode u pjenušavo kolutanje 
prodirući kroz vodu nisam se usudio promatrati taj univerzum 
riba rakova biljaka kamenja školjki 
bojao sam se sol će mi nagristi oči 
kao što ni u tiszi ne otvaram tamo zbog pijeska 
upalile bi se i jedva bih vidio zato sam samo zamišljao 
oblike ispod površine isto kao unutrašnje 
organe planete premoren od plivanja 
ugledao sam ispred sebe armadu valova koja se izdizala 
kao naboran sag prostirala preda mnom 
jadran premda u njegovim tirkiznim uzorcima sebe 
nipošto nisam vidio jedino samo jadran u brzacima 
tisze naučio sam plivati grozeći se 
jakih struja dok im se nisam prilagodio u moru 
lebdeći kao da mi se otapa mišićje 
kosti natopljene jadranom 
kao tinta na vlažnom papiru 
ispirao sam se u plave mrlje ležeći na leđima na vodi 
nekoliko minuta predavao se suncu 
onda pred val koji se dizao
bacio voda me zapljuskivala koža pjenušala 
udaljavao sam se od obale sve više kada začuo sam 
kćerkicu koja me dozivala nazad 
ka razjapljenim stijenama okrenuo se 
lagano voda se stišavala jaukala 
dok sam napredovao praveći sitne nabore 
do koljena blizu bijele šljunčane obale 
kćer mi se objesila oko vrata 
a ti brinula sam se rekla si nismo te uopće vidjele 
kao da su te valovi izbrisali 
kod kuće sam još satima osjećao 
kako mi cijelo tijelo zuji ravnomjerno 
kao žila posvuda samo pusto more 
rekla si a ja kao da sam zaboravio mater- 
inski jezik ni riječ više nisam mogao izgovoriti 
na jeziku mi slane krljušti izrasle 
u čeljusti se previjao 
htio razbiti u rožnate pločice 
akvarij od lubanje 
tvoj jezik i uši i naježuren 
vrat gristi gristi gristi 
u sve intenzivnijim valovitim trzajima 
u zaljev svijetlo crven poput školjke 
među bedrima tvojim uliti se

Prevela s mađarskog

Angéla Pataki

Pjesma je objavljena u časopisu ARTIKULACIJE, Koprivnica, Br. 1, godina 1, 2016.

Prvi broj koprivničkog časopisa za književnost ARTIKULACIJE

Izašao je prvi broj časopisa za književnost "Artikulacije" u kojem se nalaze radovi gostiju Alpe Adria festivala mladih pisaca. Među tim radovima pronaći ćete i pjesme Anne Terék i Rolanda Orcsika. Pjesme je na hrvatski jezik prevela Angéla Pataki.

Časopis objavljuje Podravsko-prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika.

Alpe Adria Festival mladih pisaca, Koprivnica od 2. do 4. lipnja 2016.

Program Festivala mladih pisaca

Alpe Adria Festival mladih pisaca/Alpe Adria Young Writers Festival

Početkom lipnja u Koprivnici održat će se novi festival književnosti. Na festivalu će se okupiti mladi autori iz Slovenije, Austrije, Hrvatske i Mađarske, koji će u tri festivalska dana imati niz čitanja u Koprivnici, Đurđevcu, Križevcima i Varaždinu. Mladi pisci nastupit će u školama, Klubu Europa Media, u varaždinskom HNK i u dvorištu koprivničkog muzeja, a imat će i karaoke nastup u Kulturno-kreativnom centru Pixel.

Mađarsku književnost predstavit će pjesnici Roland Orcsik i Anna Terék.