Roland Orcsik DAIMONION

Foto: Angela Pataki

Slobodanu Tišmi i Szabolcsu Tolnaiju

 
Ne sjećam se
žrtvenih životinja.
Prema strogim propisima
napiti se
krvi bogova.
 
Ne sjećam se,
tko su oni bili.
 
Kao operski junak bez
uloge i arije,
u poplavnoj šumi
pjesmom mamim
svete životinje.
 
Čovjek nije žrtva,
bogovi se okreću
zapušenih noseva od mene.
 
Iza betonskih kulisa
beskonačno se vrte Bog-
omoljke.
 
God-
omoljke.
Gott-
omoljke.
 
Ispijaju, sišu
posljednje kapi moje volje –
kriještavi gavranovi moje neplodnosti.
 
Ja, kralj šume,
koji sam dao živote šumskim demonima.
Iziđite van,
iziđite van iz vaših prljavih brloga,
jer ja sam gladan,
jer vi mene služite,
gladan sam i
ne biram,
iziđite van,
kapljice vaših duša
u se da udahnem,
u se utopim.
 
Kao mlin,
tijela vaša fina
za se u prah samljeti.
 
Mlinovi pakla odjekuju,
iziđite van!
 
Ejakulacija neba
vrelo je zlato!
 
Vatru blju-
je roj zmaje-
va iz sna.
 
Ako ne dođeš,
odlazim k tebi.
 
Ja, daimonion šume,
zrnce dijamanta moje krune,
vidim.
 
Dakle postojim.
 
Pod kožom mi ključa
demonska uzbuđenost.
 
Dođite bliže,
proždrite me,
izbljujte, iserite
meso moje slabašno,
da se stopim sa živim svijetom šume.
 
Ja, gonjeni žitelj krošnje,
kralj šume,
neokrunjeni
gospodar vječnosti.
 
Jedino me šuma iznova prihvaća,
kao svog prognanog kralja.
Tu ponovno mogu otpjevati
svoju ariju,
bez publike,
urušen,
kao prepolovljeno
deblo.
 
Ja, šuma,
u krošnjama svojim osjećam
demonsko vrenje.
 
Dođite bliže,
proždrite me,
izbljujte, iserite
meso moje slabašno.
Da se stopim sa živim.
 
Ja,
gonjeni žitelj krošnje,
kralj šume,
neokrunjeni
gospodar moći.

Prevela s mađarskog

Angela Pataki

Objavljeno u zbirci "Smeće i svetinja", Zagreb 2021