 |
| Foto: Angela P. |
Zavjesu katkad probuše,
katkad tek otpuhnu u stranu
meci.
Imamo jednu sobu, u koju
ne smijemo ući,
zašto to gleda na obližnju planinu,
a s tog mjesta pucaju na nas.
To je prije bila soba naših roditelja,
tamo su spavali majka i otac.
Tu smo se znali
uvući noću brat i ja,
ako nismo mogli spavati.
Kada sam se zadnji put ušuljala,
zavjesa je počela podrhtavati,
zrak je zviždao i prasci su
bušili rupe u zidu.
Istrčala sam, ali ispred sobe me je
čekala majka i odvalila dvije velike pljuske.
Iako me nisu ni pogodili.
Prevela s mađarskog
Angéla Pataki
Iz zbirke MRTVE ŽENE, Artikulacije, Koprivnica, 2019
Nema komentara:
Objavi komentar