 | |
| Paul Klee Foto: gemrnaexpressionism.com |
Članak Manfreda Clemenza „Metaphysik
der Avantgarde” izvorno je objavljen u Neue Züricher Zeitung, 10.
kolovoza 2014. Clemenz je profesor sociologije i socijalne psihologije, povjesničar
umjetnosti. Trenutačno vodi istraživanja u područjima psihoanalitičke
interpretacije umjetnosti i umjetničkoj kreativnosti, te istražuje biografije
Pabla Picassa i Paula Kleea.
„Metafizika avangarde“ je tekst u
kojem Clemenz analizira umjetničko stvaralaštvo Paula Kleea i Franza Marca u svjetlu
njihovog prijateljstva i zajedničkih naklonosti. Klee i Marc upoznali su se 1912.
godine u krugu Plavog jahača, i premda umjetnički nisu bili na jednak način
razvijeni, među njima se rodilo prijateljstvo koje je našlo podršku u
spiritulanoj orijentaciji dvojice umjetnika. Koliko su oni bili iskreni u tom
odnosu, jesu li se uistinu razumijeli ili su možda pretumačili stavove onog
drugog u vlastitom smislu, kao što smatra njemački povjesničar umjetnosti Otto Karl Werckmeister? Clemenz smatra kako „pogled
na Kleea i Marca pojašnjava ujedno i teorijske stavove avangarde na početku 20.
stoljeća“, kroz njihove stavove i umjetnički rad zrcale se tendencije tipične za
to vrijeme: pored libertersko-anarhističkih ideja bila su vrlo raširena i
iracionalna, ezoterno-teozofska shvaćanja koja su imala vjerojatno veliki
utjecaj i na Kandinskog i Mondriana.
 |
| Franz Marc. Foto: franzmarc.com |
Marcova okultistička mašta i
Kleeov individualsitčki kult genija, te pokušaj predstavljanja samoga sebe bližim
Bogu od ostalih smrtnika, danas se doimaju više kao „kaotične recepcije
prirodnih znanosti“, a metafizičke interpretacije dvojice umjetnika očituju se
i kada je rat u pitanju. Clemenz vrlo zanimljivo piše o tome kako su Marc i
Klee doživljavali rat i nemile ratne okolnosti, a kroz njihovo prijateljstvo
otkriva predstave tipične za estetsku avangardu na početku 20. stoljeća.
Ulomak:
Rat i umjetnost kao Putevi
spasenja
Na primjeru Marca i Kleea možemo
vidjeti kako važni predstavnici umjetničke avangarde nisu bili kadri, barem ne
u vremenu do 1918. godine, jasno vidjeti svoja mjesta u društvu kada su njihove
vlastite umjetničke egzistencije u pitanju. Umjesto prosvijetljenosti u
kantovskom smislu nastupila je magla difuzne metafizike – rat i umjetnost kao
Putevi spasenja – koja će prikriti postojeće klasne strukture i imperijalnu
ulogu Njemačkog Rajha. Marcova i Kleeova ezoterijska filozofija između 1912. i
1916. godine može biti promatrana i kao bijeg od političke realnosti, od tog
“otrovnog, idiotskog ozračja Godine gospodnje 1914.” (Golo Mann) – a
psihoanalitički kao obrambeni mehanizam od rascjepa i potiskivanja. Društveni
interesi za dominacijom materijalnog u Europi pojavljuju se isprva kao interesi
za jednom duhovnom hegemonijom. Klee i Marc stvorili su umjetnička djela trajne
vrijednosti, duhovno su, međutim, ostali uslijed svega toga zatočeni u
buržoaskoj ideologiji s početka 20. stoljeća.
Cijeli članak možete pročitati na ovom linku: http://www.zarez.hr/clanci/metafizika-avangarde
