Magnus von Plessen, Untitled, 2006 Izvor: pinterest |
jedan moj drugar.
Posjetim ga
kadikad na Dan mrtvih.
Prvom je prilikom
groblje bilo pusto.
Samo su uljanice
na betonskim i mramornim
grobnicama isijavale svjetlost,
kao zvi-
jezde
po
mlječnom putu.
Supruga je upalila našu
jarkocrvenu uljanicu;
i kao da je
živi kip,
plamen je pod blagim
naletima
vjetra
zaplesao.
Šutjeli smo,
drugarevo ime tada
još nije stajalo na grobnoj
ploči, samo očevo.
Vjetar je puhao
k nama neke
glasove, neko
vriš-
tanje,
ali poslije shvatih:
industrijsku bu-
ku iz obližnje
klaonice u tvornici
mesa.
Stisak ruke mog drugara bio je
snažan i tvrd.
Zatvorio se u sebe.
Kada je nestao,
tek nakon višestrukih poziva mi
se
javio na telefon.
Glas mu je bio
kao i stisak ruke:
nestrugana daska.
Dospio je u bolnicu,
ali nisam to od njega čuo.
Što se to ovdje
zbiva, mrmljao je preda se,
kao da ne govori meni.
Poslije mjesec dana primio sam
vijest,
iz trećeg puta mu je uspjelo:
vješanje kombinirano rezanjem
vena.
Jedne sam
noći umorno
hodao kući Alsó-Nyomás ulicom.
Preko puta ulice
groblje puno drveća,
kod ulaza koji je ostao
otvoren, pojavi se mladi jelen.
Spuštene glave,
strugao je dražesnim
nogama po travi.
Rogove nije imao.
Srndać ili srna?
Spazi me, i
tijelo mu se
napne kao struna.
Samo da se ne
prestraši.
Nije se ni on
micao,
odmjeravali smo
se pod
svjetlom
električnog stupa.
Samo par
trenutaka i:
kao da je otkrio
put
povratka, ušao
kroz
grobljanske
kapije
u šumovit gaj
mrtvih.
Prevela s mađarskoga
Angéla Pataki
Iz: POEZIJA Časopis pjesničke prakse; godina XV, br. 3-4, prosinac 2020., Zagreb
Pjesma je prekrasna. Imam taj časopis poezije. Sigurno je sigurno. Stalo mi je da kontaktiram Rolanda pa Vas ovom prigodom molim da mi pošaljete njegov g-meil. Hvala Predrag Vrabec. Moj g-meil je predrag.vrabec@gmail.com
OdgovoriIzbrišiDragi Predraže, tek sada sam vidjela ovaj Vaš komentar, ispričavam se zbog toga. Ali budući da smo se čuli preko Facebooka u vrijeme ovog komentara, stvari su legle na svoje mjesto. Srdačan pozdrav!
Izbriši