Prijateljstvo Paula Kleea i Franza Marca

Paul Klee Foto: gemrnaexpressionism.com

Članak Manfreda Clemenza „Metaphysik der Avantgarde” izvorno je objavljen u Neue Züricher Zeitung, 10. kolovoza 2014. Clemenz je profesor sociologije i socijalne psihologije, povjesničar umjetnosti. Trenutačno vodi istraživanja u područjima psihoanalitičke interpretacije umjetnosti i umjetničkoj kreativnosti, te istražuje biografije Pabla Picassa i Paula Kleea.

„Metafizika avangarde“ je tekst u kojem Clemenz analizira umjetničko stvaralaštvo Paula Kleea i Franza Marca u svjetlu njihovog prijateljstva i zajedničkih naklonosti. Klee i Marc upoznali su se 1912. godine u krugu Plavog jahača, i premda umjetnički nisu bili na jednak način razvijeni, među njima se rodilo prijateljstvo koje je našlo podršku u spiritulanoj orijentaciji dvojice umjetnika. Koliko su oni bili iskreni u tom odnosu, jesu li se uistinu razumijeli ili su možda pretumačili stavove onog drugog u vlastitom smislu, kao što smatra njemački povjesničar umjetnosti Otto Karl Werckmeister? Clemenz smatra kako „pogled na Kleea i Marca pojašnjava ujedno i teorijske stavove avangarde na početku 20. stoljeća“, kroz njihove stavove i umjetnički rad zrcale se tendencije tipične za to vrijeme: pored libertersko-anarhističkih ideja bila su vrlo raširena i iracionalna, ezoterno-teozofska shvaćanja koja su imala vjerojatno veliki utjecaj i na Kandinskog i Mondriana.

Franz Marc. Foto: franzmarc.com

Marcova okultistička mašta i Kleeov individualsitčki kult genija, te pokušaj predstavljanja samoga sebe bližim Bogu od ostalih smrtnika, danas se doimaju više kao „kaotične recepcije prirodnih znanosti“, a metafizičke interpretacije dvojice umjetnika očituju se i kada je rat u pitanju. Clemenz vrlo zanimljivo piše o tome kako su Marc i Klee doživljavali rat i nemile ratne okolnosti, a kroz njihovo prijateljstvo otkriva predstave tipične za estetsku avangardu na početku 20. stoljeća.

Ulomak:

Rat i umjetnost kao Putevi spasenja

Na primjeru Marca i Kleea možemo vidjeti kako važni predstavnici umjetničke avangarde nisu bili kadri, barem ne u vremenu do 1918. godine, jasno vidjeti svoja mjesta u društvu kada su njihove vlastite umjetničke egzistencije u pitanju. Umjesto prosvijetljenosti u kantovskom smislu nastupila je magla difuzne metafizike – rat i umjetnost kao Putevi spasenja – koja će prikriti postojeće klasne strukture i imperijalnu ulogu Njemačkog Rajha. Marcova i Kleeova ezoterijska filozofija između 1912. i 1916. godine može biti promatrana i kao bijeg od političke realnosti, od tog “otrovnog, idiotskog ozračja Godine gospodnje 1914.” (Golo Mann) – a psihoanalitički kao obrambeni mehanizam od rascjepa i potiskivanja. Društveni interesi za dominacijom materijalnog u Europi pojavljuju se isprva kao interesi za jednom duhovnom hegemonijom. Klee i Marc stvorili su umjetnička djela trajne vrijednosti, duhovno su, međutim, ostali uslijed svega toga zatočeni u buržoaskoj ideologiji s početka 20. stoljeća.

 Cijeli članak možete pročitati na ovom linku: http://www.zarez.hr/clanci/metafizika-avangarde