 |
| Edo Murtić, Apstraktna kompozicija, 1978 |
zatim strelovito naprijed halapljivo
grabio silu slane vode u pjenušavo kolutanje
prodirući kroz vodu nisam se usudio promatrati taj univerzum
riba rakova biljaka kamenja školjki
bojao sam se sol će mi nagristi oči
kao što ni u tiszi ne otvaram tamo zbog pijeska
upalile bi se i jedva bih vidio zato sam samo zamišljao
oblike ispod površine isto kao unutrašnje
organe planete premoren od plivanja
ugledao sam ispred sebe armadu valova koja se izdizala
kao naboran sag prostirala preda mnom
jadran premda u njegovim tirkiznim uzorcima sebe
nipošto nisam vidio jedino samo jadran u brzacima
tisze naučio sam plivati grozeći se
jakih struja dok im se nisam prilagodio u moru
lebdeći kao da mi se otapa mišićje
kosti natopljene jadranom
kao tinta na vlažnom papiru
ispirao sam se u plave mrlje ležeći na leđima na vodi
nekoliko minuta predavao se suncu
onda pred val koji se dizao
bacio voda me zapljuskivala koža pjenušala
udaljavao sam se od obale sve više kada začuo sam
kćerkicu koja me dozivala nazad
ka razjapljenim stijenama okrenuo se
lagano voda se stišavala jaukala
dok sam napredovao praveći sitne nabore
do koljena blizu bijele šljunčane obale
kćer mi se objesila oko vrata
a ti brinula sam se rekla si nismo te uopće vidjele
kao da su te valovi izbrisali
kod kuće sam još satima osjećao
kako mi cijelo tijelo zuji ravnomjerno
kao žila posvuda samo pusto more
rekla si a ja kao da sam zaboravio mater-
inski jezik ni riječ više nisam mogao izgovoriti
na jeziku mi slane krljušti izrasle
u čeljusti se previjao
htio razbiti u rožnate pločice
akvarij od lubanje
tvoj jezik i uši i naježuren
vrat gristi gristi gristi
u sve intenzivnijim valovitim trzajima
u zaljev svijetlo crven poput školjke
među bedrima tvojim uliti se
Prevela s mađarskog
Angéla Pataki
Pjesma je objavljena u časopisu ARTIKULACIJE, Koprivnica, Br. 1, godina 1, 2016.
Nema komentara:
Objavi komentar